IZA PONOĆI
Već spava tat
I drijema paž.
Već jedan kuca sat
I u san tone grad.
Otkuda ti u ovo doba
Iskreći okom noćnog jelena?
Zar sada ljubav da se proba?
Zar za to ima vremena?
Oživje li s nama Tajna postanja
Dok si me nježno držao u krilu?
Da l’ kratko biješe do svitanja
Gužvajuć’ snježno bijelu svilu?
Istim očima gledati svijet
Je li moguće sasvim?
I premda si mi tako lijep
Ja umorna ko dijete zaspim.
Tad probudi me dah tvoj vreo.
Dlan za dlan netom prionuo.
I pitam se, da l’ si još nešto htio
Tu gdje je mjesec u nebo potonuo.
NOĆNA PJESMA
Pokupiću cjelove sa bokora ruža
Gdje si sinoć bio pjevajući pjesme.
Uz bršljene gdje-gdje još se miris pruća,
Još ponegdje kroz san tvoja ruka bljesne.
Sinu tvoji prsti sklanjajuć’ zavjese.
S kreveta baldahin posve tiho klizne.
Krijesnice ko zvijezde čudesno navijeste
Naša naga tijela, naše duše čiste.
Pričaš mi nešto u časima tim.
Po ramenu prospeš usnom brojanice.
Od poljupca slatkog nikne bijeli krin
I haljina spadne ko na cvijetu latice.
Obraza stid kad zaklone strasti
Nestane rumenila i sklopljenih vijeđa.
I da stojimo, ne možemo pasti
Čak i kada licem dotakneš mi leđa.
OTKAD SE NISMO SRELI
Ihaaaaj, koliko vremena prođe!
U tvojoj duši ko u bašti bijah.
I ništa ljepše, ništa slađe.
Ko kamen drag tada sva sijah.
I kažeš kako sam sav tvoj život,
Sve najljepše tvoje – radost.
Kao da nosim dragocjen ćivot
Kad u veče kasnu svratim u mladost.
Prošlo je, prošlo, ihaaaaj,
Toliko muškaraca, lijepih žena.
Pa ti sad budi siguran, znaj
Da l’ za život cio, za sva vremena.
Nas dvoje dva svijeta, na dva kraja,
Na dvije strane planete otišli.
Bez treptaja, bez ikakvog sjaja
Kao da smo se tajno obišli.
Nestalo je, ihaaaaaj, nestalo
I noge i ruke, usne i bedra.
Sve je odjednom tako prestalo:
San i java, zagrljaj i njedra.
MARIJANA PETRONIĆ je rođena 16. aprila 1965. godine u Trebinju. Završila je studije Svjetske književnosti i bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i diplomirala 1991. godine
na temi Motiv svjetlosti u Danteovoj Božanstvenoj komediji.
Dobitnik je nagrade za najbolju prvu neobjavljenu zbirku poezije na tradicionalnoj manifestaciji „Slovo Gorčina“ u Stocu, septembra 1990. godine.
Kroz svoje tekstove radi na otkrivanju malo poznatih detalja iz perioda Renesanse: Renesansni Dante u štampi (1471-1629) (prevod sa engleskog jezika); Bibliografija: Danteova „Božanstvena komedija“ (1897-2009); Od Subjaka do Manucijeve akademije“…
Marijana Petronić radi u Matičnoj biblioteci Istočno Sarajevo.
BIBLIOGRAFIJA:
Objavljena poezija u časopisima i zbornicima:
– Seobe (poezija) U: List Ognjišta br. 10, NIP Ognjišta, Pale, 1994.
– Urnebesni Nikola i dr. pjesme za djecu, U: Nova Zora, SPKD Prosvjeta, br. 8, Bileća, 2006.
– Delija devojka (balada), U: „Šta nije bilo zlato“, Kulturni centar Čukarica, Beograd, 2009.
– Izbor poezije za djecu, U: Zbornik poezije „Pjesnici u đačkom kolu“, Književni fond „Sveti Sava“, Istočno Sarajevo (Pale), 2009.
– Za gluvim stopama, U: Čučkovi književni susreti (zbornik), Narodna biblioteka „Branko Čučak“, 2011.
– Sonet i sonatina (pjesme za djecu), U: Nova Zora, br. 34, SPKD Prosvjeta, Bileća, 2012.
Elektronski mediji:
1. www.dojoharukaze.org, Haiku by Marijana Petronić (haiku), 2012.
2. www.exyuvoice.ba, Poezija Mustafe Onera (prikaz uz prevod poezije sa turskog jezika), 2015.
3. http://www.exyuvoice.com, Jednostavna, mala priča (ljubavna priča), 2016.
4. http://www.exyuvoice.com, Aikido jujutsu klub „Shindokan“ Sarajevo (intervju), 2016.
5. http://www.exyuvoice.com, Čuvari knjiga (odlomak iz romana u rukopisu), 2016.
Stručni radovi:
مؤسس جمعية الصحفيين الآسيويين، ناشر (آسيا إن)، كوريا الجنوبية
الرئيس الشرفي لجمعية الصحفيين الآسيويين، صحفي مخضرم من سنغافورة
روائية وقاصة من الكويت، فازت بجائزة الدولة التشجيعية، لها عمود أسبوعي في جريدة (الراي) الكويتية.
آندريه نيكولايفيتش لانكوف Andrei Nikolaevich Lankov
كاتب روسي حاصل على درجة الدكتوراه في التاريخ من جامعة الدولة في ليننجراد ، درس في جامعة كيم إل ـ سونج، أستاذ في الجامعة الأسترالية الوطنية وجامعة كوكمين.